Janša je uspio u naumu da državno tužiteljstvo, koje protiv njega vodi kazneni postupak zbog upletenosti
u jednu od najvećih korupcijskih afera u povijesti slovenske neovisnosti, podredi ministarstvu unutarnjih
poslova, na čije je čelo postavio svog stranačkog aparatčika i nekadašnjeg milicajca. Nezabilježeno, čak
i za današnje posrnule europske demokratske standarde.
Niti pola sata po ulasku Janše u vladinu palaču u Ljubljani počele su padati glave. Nova je vlast najprije
smijenila šefa vladinog ureda za informiranje. Umjesto novinara i dugogodišnjeg urednika Dela, koji je za
tu funkciju izabran na natječaju, postavljen je stranački poslušnik.
U prvim satima mandata maknut je i šef tajne službe. Janša dobro zna da je pored propagande kontrola
informacija najvažnija za stvaranje javnog mnijenja. Janša je na čelo tajne službe postavio dosadašnjeg
šefa vojne tajne službe, nagovijestivši time vjerojatno skorašnje znakovito združivanje obiju službi, vojne i
civilne.
Iako se neki čude što je kao treći prvog dana pao i »nevažni« šef vladine komisije za vjerske zajednice,
riječ je o snažnoj Janšinoj simboličnoj poruci Katoličkoj crkvi, njegovoj vjernoj političkoj saveznici. Od
prvog dana otkako je Aleš Gulič, dugokosi bajker i deklarirani ateist, preuzeo poslove s vjerskim
zajednicama – što su slovenski biskupi doživjeli kao bezobraznu provokaciju – Crkva sanja ovaj dan.
Međutim, kadrovski tsunami tek je započeo. Na internetskim stranicama Janšine stranke već odavno
postoji popis 244 »politički postavljene« osobe, svojevrsna lista za odstrel. Na popisu su redom ugledni
slovenski stručnjaci iz različitih oblasti, povjesničari, novinari i ekonomisti, koje je Pahorova vlada
imenovala u upravne odbore i razna vijeća.
Neki su se na Janšinom lustracijskom popisu zatekli zato što su svojedobno potpisali nepoćudne peticije,
primjerice peticiju za potporu izbrisanima, a neki jednostavno zato jer su u srodstvu s »krivim« ljudima, ili
se pak druže s »pogrešnim« prijateljima, što su sve razlozi što ih Janšini stranački jurišnici pedantno
navode uz svako ime na popisu.
Dok, dakle, Janša ne gubi vrijeme, Europa šuti, baš kao što je europska vladajuća većina pučke stranke
šutjela i kada je njezin ugledni i utjecajni slovenski član u svom prvom mandatu gazio prava izbrisanih i
Roma. Da kojim slučajem Janša dirne u autonomiju središnje banke, e tada bi Europa vrisnula, no kada
je riječ o političkim čistkama i autonomiji tužiteljstva, za to Europu nije briga.